Zakon o ratifikaciji Pogodbe med Republiko Slovenijo in Republiko Hrvaško o pravni pomoči v civilnih in kazenskih zadevah (BHRPPCK)

Ratificira se Pogodba med Republiko Slovenijo in Republiko Hrvaško o pravni pomoči v civilnih in kazenskih zadevah, podpisana v Zagrebu 7. februarja 1994.

Pogodba se v izvirniku v slovenskem in hrvaškem jeziku glasi: Republika Slovenija in Republika Hrvaška sta se v želji, da poglobita pravne odnose med državama; da poglobita svoje sodelovanje na področju pravosodja in da olajšata medsebojni pravni promet sporazumeli, da skleneta to pogodbo.

(1)Državljani ene države pogodbenice imajo enako varstvo svojih pravic v postopkih pred sodišči druge države pogodbenice kot njeni državljani.

(2)Državljani ene države pogodbenice imajo prost pristop na sodišča in nastopajo v postopkih pred sodišči druge države pogodbenice pod enakimi pogoji kot njeni državljani.

(3)Določbi prejšnjih odstavkov veljata tudi za pravne osebe.

(1)Državi pogodbenici si dajeta vzajemno pravno pomoč v civilnih in kazenskih zadevah na način in v obsegu, predvidenim v tej pogodbi.

(2)Izraz »civilne zadeve« pomeni po tej pogodbi tudi gospodarske in družinske zadeve.

(3)Izraz »kazenske zadeve« pomeni po tej pogodbi kazniva dejanja, gospodarske prestopke in prekrške.

(4)Pravosodni organi obeh držav pogodbenic. skladno z določbami te pogodbe, dajejo pravno pomoč tudi drugim organom, ki so po zakonodaji države pogodbenice pristojni za zadeve iz prejšnjih odstavkov tega člena.

Državi pogodbenici si vzajemno dajeta pravno pomoč tako, da pošiljata in vročata pisanja, izmenjujeta obvestila o vprašanjih zakonodaje in kazenske evidence ter opravljata posamezna procesna dejanja, kot so: posamezna preiskovalna dejanja, pošiljanje materialnih dokazov, zaslišanje obdolžencev, prič in strank, izvedencev in drugih oseb, sodni ogled, izvedeništvo in drugo.

(1)Pristojni organi držav pogodbenic občujejo pri uporabi te pogodbe s strani Republike Slovenije preko Ministrstva za pravosodje Republike Slovenije in s strani Republike Hrvaške preko Ministrstva pravosodja Republike Hrvaške.

(2)Določba prvega odstavka tega člena ne izključuje občevanja po diplomatski oziroma konzularni poti.

(3)V nujnih primerih lahko pristojni organi države pogodbenice posredujejo zaprosila in obvestila iz te pogodbe pristojnim organom druge države pogodbenice preko Mednarodne organizacije kriminalistične policije (INTERPOL).

(1)Prošnja za pravno pomoč (v nadaljnjem besedilu: zaprosilo) in vsa ostala pisanja, ki jih je potrebno priložiti skladno z določbami te pogodbe, se pošiljajo v jeziku države, ki prosi za pravno pomoč (v nadaljnjem besedilu: države prosilke). Prevodov v jezik države pogodbenice, katero se prosi za pravno pomoč (v nadaljnjem besedilu: zaprošena država) ni potrebno priložiti.

(2)Odgovori na zaprosila se pošiljajo v jeziku zaprošene države.

(3)Pisanja, ki se vročajo osebam v zaprošeni državi, se pošiljajo v jeziku države prosilke, priložen pa mora biti prevod pisanj v jezik zaprošene države.

(4)Če prevod iz tretjega odstavka tega člena ni priložen, se vročitev opravi le, če prejemnik pisanje prostovoljno sprejme.

(1)Zaprosilo za pravno pomoč mora vsebovati: 1. ime organa, ki za pravno pomoč prosi, in organa, ki se ga zaproša za pomoč; 2. opis zadeve, v kateri se prosi za pomoč; v kazenskih zadevah tudi zakonsko označbo kaznivega dejanja; 3. navedbo podatkov, ki so nujni za izvedbo postopka dajanja pravne pomoči; 4. ime in priimek ter rojstne podatke strank v postopku, kraj njihovega stalnega prebivališča, državljanstvo; za pravne osebe pa ime in sedež firme; 5. ime in priimek morebitnih pravnih zastopnikov v posamičnih zadevah.

(2)Zaprosilo in priložena pisanja morajo biti podpisana in opremljena s pečatom organa, ki prosi za pravno pomoč.

(1)Pravna pomoč se daje skladno z zakonodajo zaprošene države.

(2)Pristojni organ, ki daje zaprošeno pomoč, lahko pri tem postopa tudi na način in v obliki, ki ju želi država prosilka, če to ni v nasprotju s predpisi zaprošene države.

(1)Če zaprošeni organ ni pristojen za ugoditev zaprosilu, zaprosilo posreduje pristojnemu organu v zaprošeni državi pogodbenici in o tem obvesti državo prosilko.

(2)Če zaprosilu ni bilo ugodeno, je potrebno o tem takoj obvestiti državo prosilko in navesti razloge, zakaj zaprosilu ni bilo ugodeno. Če so bila skupaj z zaprosilom za pravno pomoč poslana tudi druga pisanja, se tudi ta vrnejo.

Zaprošena država lahko zavrne pravno pomoč, če bi bila ugoditev zaprosilu v nasprotju z njenim pravnim redom ali bi lahko to škodilo njeni suverenosti ali varnosti.

Zaprosilo za vročitev pisanj mora poleg podatkov iz določbe 6. člena te pogodbe vsebovati tudi naslov osebe, kateri se vroča.

(1)Pristojen organ opravi vročitev skladno s predpisi zaprošene države. Na izrecno prošnjo pa se lahko za vročitev pisanj uporabi predpis države prosilke, če ta ni v nasprotju s predpisi zaprošene države.

(2)Vročitev pisanj se dokazuje skladno s predpisi o vračanju, ki veljajo na ozemlju zaprošene države. Pristojni organ navede v potrdilu o vročitvi čas in kraj vročitve ter osebo, ki so ji bila pisanja vročena.

(3)Potrdilo o vročitvi se takoj pošlje državi prosilki. Če vročitev ni možna, je potrebno državo prosilko takoj obvestiti o razlogih.

Državi pogodbenici bosta na prošnjo druga drugo obveščali o predpisih, ki veljajo ali so veljali na njenem ozemlju, in bosta po potrebi pošiljali tudi besedila teh predpisov.

(l) Če v tej pogodbi ni drugače določeno, državi pogodbenici ne smeta zahtevati povračila za stroške, ki so nastali zaradi dajanja pravne pomoči, razen nagrade izvedencu in povračila stroškov izvedeništva.

(2)Zaprošeni organ lahko zahteva predujem za stroške iz prvega odstavka tega člena.

Državljani ene države pogodbenice so pred sodišči druge države pogodbenice oproščeni plačila stroškov sodnega postopka pod enakimi pogoji in v enakem obsegu kot državljani te države.

(1)O oprostitvi plačila stroškov iz 14. člena te pogodbe sodišče zaprošene države odloči na predlog strank. Skladno s predpisi zaprošene države se o oprostitvi plačila stroškov sodnega postopka odloči na podlagi potrdila o premoženjskem stanju, ki ga izda pristojen organ tiste države pogodbenice, na katere ozemlju ima stranka svoje stalno prebivališče.

(2)Če ima oseba iz prejšnjega odstavka svoje stalno prebivališče na ozemlju tretje države, lahko izda potrdilo diplomatsko ali konzularno predstavništvo države pogodbenice, katere državljan je ta oseba.

(3)Sodišče zaprošene države, ki odloča o prošnji za oprostitev plačila stroškov sodnega postopka, lahko zahteva v tej zvezi dodatna obvestila. Varščina za pravdne stroške

(1)Od državljana ene države pogodbenice, ki nastopa pred sodiščem druge države pogodbenice kot tožnik ali intervenient, ni dovoljeno zahtevati varščine za pravdne stroške samo zato, ker je tuj državljan in na ozemlju te države nima stalnega prebivališča.

(2)Določba prvega odstavka tega člena se uporablja tudi za pravne osebe.

(1)Listin, ki jih je izdalo ali overilo v predpisani obliki sodišče ali drug pristojen organ države pogodbenice ter so podpisane in je na njih odtisnjen pečat pristojnega organa, ni potrebno nadalje overjati za uporabo na ozemlju druge države pogodbenice.

(2)Prvi odstavek tega člena se nanaša tudi na predpise in kopije listin, ki jih je overilo sodišče ali drug pristojen organ.

Javne listine, izdane na ozemlju ene države pogodbenice, imajo na ozemlju druge države pogodbenice isto dokazno moč kot javne listine te države.

(1)Državi pogodbenici pošiljata druga drugi izpiske iz matičnih knjig ter pravnomočne sodne odločbe, ki se nanašajo na osebna stanja državljanov druge države pogodbenice.

(2)Listine in sodne odločbe iz prvega odstavka tega člena se pošiljajo brezplačno vsakih šest mesecev po diplomatski poti.

Državi pogodbenici, pod pogoji iz te pogodbe, na svojem ozemlju priznavata in izvršujeta sodne odločbe v civilnih zadevah ter sodne poravnave v takšnih zadevah, izdane in sklenjene pred sodiščem druge države pogodbenice.

(1)Odločbe iz 20. člena te pogodbe se priznajo in izvršijo: 1. če je odločba pravnomočna in izvršljiva po zakonu države pogodbenice, na katere ozemlju je bila izdana; 2. če za zadevo, za katero je bila odločba izdana, ni izključno pristojno sodišče države pogodbenice, na katere ozemlju se zahteva priznanje oziroma izvršitev odločbe; 3. če je bila v primeru odločbe, izdane v nenavzočnosti, stranka, ki se ni pojavila in ni sodelovala v postopku, zoper njo pa je bila izdana odločba, skladno z zakonom države pogodbenice, na katere ozemlju je postopek tekel, pravilno in pravočasno obveščena o postopku; v primeru njene procesne nesposobnosti pa, če je bila pravilno zastopana; 4. če v isti pravni zadevi, med istima strankama, ni bila izdana pravnomočna odločba pred sodiščem države pogodbenice, na katere ozemlju se zahteva priznanje ali izvršitev odločbe; 5. če pred sodiščem v zaprošeni državi ne teče že prej začeta pravda v isti pravni zadevi in med istima strankama; 6. če priznanje in izvršitev odločbe ni v nasprotju z ustavo in s pravnim redom zaprošene države pogodbenice.

(2)Odločbo o priznanju in izvršitvi odločbe države prosilke izda pristojno sodišče zaprošene države.

(1)Tisti, ki prosi za priznanje in izvršitev odločbe, lahko vloži prošnjo za priznanje in izvršitev pri sodišču države pogodbenice, ki odloča o priznanju in izvršitvi, ali pri sodišču države pogodbenice, ki je odločbo izdalo. Posredovanje prošnje sodišču, ki je pristojno za odločitev o priznanju in izvršitvi, se izvede skladno z določbo 4. člena te pogodbe.

(2)Prošnji za priznanje in izvršitev odločbe je treba priložiti: 1. pravnomočno odločbo ali njen overjen prepis s potrdilom o pravnomočnosti in izvršljivosti; 2. potrdilo, da je bila stranka, ki ni sodelovala v postopku, zoper njo pa je bila izdana odločba, skladno z zakonom države, ki je odločbo izdala, pravilno in pravočasno vabljena na obravnavo; v primeru, da je stranka procesno nesposobna, pa tudi potrdilo, da je bila pravilno zastopana.

(1)Postopek za priznanje in izvršitev odločbe se izvaja po predpisih države, ki odloča o priznanju in izvršitvi.

(2)Prošnjo za priznanje in izvršitev lahko vloži vsak, ki ima pravni interes za tako priznanje in izvršitev.

Državi pogodbenici si, skladno z določbami te pogodbe, vzajemno dajeta pravno pomoč v vseh postopkih glede kaznivih dejanj, za katera so bili v času, ko je bila pravna pomoč zaprošena, pristojni pravosodni organi države prosilke.

Državi pogodbenici si vzajemno dajeta pravno pomoč tudi v zadevah prekrškov.

Državi pogodbenici zavrneta pravno pomoč: 1. če dejanje, ki je navedeno v zaprosilu, po pravu zaprošene države ni kaznivo ravnanje; 2. če bi bila ugoditev zaprosilu v nasprotju s pravnim redom zaprošene države in bi lahko po mnenju zaprošene države ogrozila njeno suverenost, varnost ali druge bistvene interese države; 3. če je zaprosilo v zvezi z dejanjem, ki je po mnenju zaprošene države politično ali vojaško kaznivo dejanje.

V vabilu osumljencu, priči ali drugemu udeležencu v postopku, ki se vabi iz države pogodbenice, ne sme biti zagrožen prisilni ukrep za primer, da se vabilu ne bi odzval. Če se vabljeni ne odzove vabilu, mu za to ne sme biti izrečena kazenska sankcija.

Priči ali izvedencu, ki se odzove vabilu sodišča države prosilke, pripada povračilo potnih stroškov in stroškov bivanja, skladno s predpisi države prosilke.

(1)Če država pogodbenica, ki vodi kazenski postopek, vabi kot pričo ali zaradi soočenja osebo, ki ji je odvzeta prostost v drugi državi pogodbenici, se ta, z njenim soglasjem, začasno preda v državo prosilko.

(2)Proseča država mora začasno predano osebo vrniti v roku, ki ga določi zaprošena država.

(3)Začasna predaja se lahko zavrne: 1. če se oseba iz prvega odstavka tega člena s tem ne strinja; 2. če bi zaradi predaje utegnilo priti do podaljšanja odvzema prostosti osebe iz prvega odstavka tega člena; 3. če so po mnenju zaprošene države podani drugi tehtni razlogi zoper njeno predajo državi prosilki.

(4)Predaja se preloži, če je potrebno, da je oseba iz prvega odstavka tega člena navzoča v kazenskem postopku, ki teče na ozemlju zaprošene države.

(5)Začasno predana oseba iz prvega odstavka tega člena mora biti na ozemlju proseče države v priporu.

Predajo osebe iz prvega odstavka 29. člena te pogodbe opravijo pristojni organi države pogodbenice, ki se dogovorijo o kraju in času predaje.

(1)Priča ali izvedenec, ki se odzove vabilu sodišča države prosilke, ne glede na njegovo državljanstvo ne sme biti v tej državi kazensko preganjan ali priprt in se mu tudi ne sme kakorkoli drugače omejiti prostost zaradi kaznivega dejanja, ki ga je storil pred prihodom na ozemlje države prosilke.

(2)Oseba, ki je bila povabljena, naj se zglasi pred sodiščem države prosilke, da bi kazensko odgovarjala za očitano dejanje, ne glede na državljanstvo ne sme biti na njenem ozemlju preganjana ali priprta in ji tudi ne sme biti kakorkoli drugače omejena prostost za dejanja in obsodbe, ki niso navedene v vabilu, izvirajo pa iz časa, preden je odpotovala iz zaprošene države pogodbenice.

(3)Kazenski pregon, odvzem prostosti ali kakšna druga omejitev osebne prostosti pa so dovoljeni: 1. zaradi kaznivega dejanja, zaradi katerega je kdo vabljen kot obdolženec; 2. kadar se vabljeni, ko njegova navzočnost po izjavi sodišča ni več potrebna, mudi več kot 15 dni na ozemlju države prosilke, čeprav ga lahko zapusti; 3. če se potem, ko zapusti ozemlje države prosilke, na njeno ozemlje prostovoljno vrne.

(1)Na izrecno prošnjo države prosilke jo zaprošena država obvesti o kraju in času izvrševanja zaprosila.

(2)Udeleženci v kazenskem postopku in njihovi pravni zastopniki ter predstavniki organov, vključenih v kazenski postopek, imajo v zaprošeni državi pravico biti navzoči pri dajanju pravne pomoči in postavljati dodatna vprašanja preko zaprošenega organa in se zanje smiselno uporablja določba 31. člena te pogodbe.

(3)Za navzočnost predstavnikov pravosodnih organov države prosilke pri dajanju pravne pomoči v zaprošeni državi je potrebno soglasje zaprošene države. Soglasje v Republiki Sloveniji izda Ministrstvo za pravosodje Republike Slovenije, v Republiki Hrvaški pa Ministrstvo pravosodja Republike Hrvaške.

(1)Državi pogodbenici obveščata druga drugo o vseh obsodbah državljanov druge države pogodbenice, ki so vpisane v njeno kazensko evidenco. Izpiske iz kazenske evidence si državi pogodbenici izmenjujeta vsakih šest mesecev preko ministrstev za pravosodje obeh držav pogodbenic.

(2)Državi pogodbenici druga drugo obveščata tudi o drugih podatkih, vpisanih v kazenski evidenci.

(1)Če stori državljan države pogodbenice kaznivo dejanje na ozemlju druge države pogodbenice, lahko država, na katere ozemlju je bilo dejanje storjeno, pod pogoji iz te pogodbe zaprosi drugo državo pogodbenico, da prevzame kazenski pregon.

(2)Pristojni organi zaprošene države izvedejo kazenski postopek skladno s predpisi te države.

(3)Pravosodni organi države prosilke bodo v zvezi z zaprosilom za prevzem kazenskega pregona storili vse, kar je potrebno, da bi zaprošeni državi omogočili opravljanje procesnih dejanj, ki so v njeni kazenski sodni pristojnosti. V to se šteje tudi predaja obdolženca, ki se nahaja v priporu v državi prosilki, organom zaprošene države.

(1)V zaprosilu za prevzem kazenskega pregona mora biti opisano dejansko stanje in morajo biti navedeni čim bolj točni podatki o obdolžencu, njegovem državljanstvu in prebivališču oziroma bivališču.

(2)Zaprosilu je treba priložiti: 1. spise v izvirnikih ali overjenem prepisu; 2. potrdilo ali druge podatke o državljanstvu osebe, za katere prevzem kazenskega pregona se prosi; 3. izpisek določb iz kazenskega zakona, ki so bile uporabljene v tej kazenski zadevi; 4. izjave oškodovancev, da se strinjajo z odstopom kazenskega pregona.

(3)Izjava oškodovanca, ki je potrebna za uvedbo kazenskega postopka v državi prosilki, velja tudi v zaprošeni državi.

(1)Pravosodni organi države prosilke začasno ustavijo ukrepe glede pregona za dejanje, navedeno v zaprosilu za prevzem kazenskega pregona.

(2)Take ukrepe vedno ustavijo: 1. če je obdolženec v zaprošeni državi pravnomočno oproščen ali če je postopek ustavljen, ker manjka dokazov ali zato, ker storjeno dejanje ni kaznivo dejanje; 2. če je izrečena kazen ali varnostni ukrep že izvršen ali če izvršitev po zakonu ali zaradi akta o pomilostitvi ni več mogoča; 3. za toliko časa, kolikor je izvršitev kazni ali varnostnega ukrepa popolnoma ali delno preložena.

Zaprošena država obvesti državo prosilko, ali je zaprošeni kazenski pregon prevzela. Če kazenski pregon ni bil prevzet, se vsa dokumentacija v zvezi s to zadevo vrne državi prosilki skupaj s sporočilom, zakaj zaprosilu ni bilo ugodeno. Če je bil zaprošeni kazenski pregon prevzet, se po končanem postopku državi prosilki pošlje pravnomočna odločba.

(1)To pogodbo je treba ratificirati.

(2)Ratifikacijski listini se izmenjata v Ljubljani.

(1)Ta pogodba začne veljati trideseti dan po izmenjavi ratifikacijskih listin.

(2)Ta pogodba je sklenjena za nedoločen čas. Vsaka država pogodbenica jo lahko pisno odpove po diplomatski poti v šestmesečnem odpovednem roku. Pogodba je sestavljena v dveh izvirnikih v slovenskem in hrvaškem jeziku s tem, da sta obe besedili enako verodostojni. V Zagrebu, dne 7. februarja 1994. Za Republiko Slovenijo Janez Drnovšek l. r. Za Republiko Hrvaško Nikica Valentič l. r. Republika Slovenija i Republika Hrvatska su se u želji, da unaprijede pravne odnose medu državama, da unaprijede svoju suradnju na području pravosuđa i da olakšaju međusobni pravni promet sporazumjele, da sklope ovaj ugovor.

(1)Državljani jedne države ugovornice imaju jednako jamstvo svojih prava u postupcima pred sudovima druge države ugovornice kao i njezini državljani.

(2)Državljani jedne države ugovornice imaju slobodan pristup sudovima i sudjeluju u postupcima pred sudovima druge države ugovornice pod jednakim uvjetima kao njezini državljani.

(3)Odredbe gornjih stavaka odnose se i na pravne osobe.

(1)Države ugovornice uzajamno pružaju pravnu pomoć u građanskim i kaznenim stvarima, na način i u obujmu, predviđenim ovim ugovorom.

(2)Pojam »građanske stvari« u ovom ugovoru obuhvaća i gospodarske i obiteljske stvari.

(3)Pojam »kaznene stvari« u ovom ugovoru obuhvaća kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje.

(4)Pravosudni organi država ugovornica, sukladno odredbama ovog ugovora, pružaju pravnu pomoć i drugim organima koji su po zakonodavstvu države ugovornice nadležni za stvari iz prethodnih stavaka ovog članka. Države ugovornice uzajamno će pružati pravnu pomoć tako, da će dostavljati i uručivati pismena, razmjenjivati obavijesti o pitanjima iz zakonodavstva i kaznene evidencije te obavljati pojedine procesne radnje, kao što su: pojedine istražne radnje, dostava materijalnih dokaza, saslušavanje okrivljenih, svjedoka, stranaka, vještaka i drugih osoba, sudski uviđaj, vještačenje i drugo.

(1)Nadležni organi država ugovornica suobraćaju, postupajući po ovom ugovoru, sa strane Republike Slovenije putem Ministarstva za pravosuđe Republike Slovenije, a sa strane Republike Hrvatske putem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.

(2)Odredba prvog stavka ovog članka ne isključuje. suobraćanje diplomatskim odnosno konzularnim putem.

(3)U hitnim slučajevima nadležni organi države ugovornice mogu upućivati zamolnice i obavijesti predviđene ovim ugovorom nadležnim organima druge države ugovornice putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).

(1)Zamolnica za pravnu pomoć (u daljnjem tekstu: zamolnica) i sva ostala pismena, koja je potrebno priložiti sukladno odredbama ovog ugovora, dostavljaju se na jeziku države, koja moli za pravnu pomoć (u daljnjem tekstu: država moliteljica). Prijevod na jezik države ugovornice, koju se moli za pravnu pomoć (u daljnjem tekstu: zamoljena država) nije potrebno prilagati.

(2)Odgovori na zamolnice dostavljaju se na jeziku zamoljene države.

(3)Pismena, koja se uručuju osobama u zamoljenoj državi, dostavljaju se na jeziku države moliteljice, a mora biti priložen i prijevod pismena na jezik zamoljene države.

(4)Ako prijevod, u slučaju iz stavka 3. ovog članka, nije priložen, uručenje će se izvršiti samo ako primaoc pismeno dobrovoljno primi.

(1)Zamolnica za pravnu pomoć mora sadržavati: 1. naziv organa koji moli za pravnu pomoć, i organa, od kojeg se moli pomoć, 2. opis predmeta, u kojem se moli za pomoć; u kaznenim stvarima i zakonski opis kaznenog djela, 3. oznaku podataka, koji su važni za provedbu postupka davanja pravne pomoći, 4. ime i prezime te podatke o rođenju stranaka u postupku, mjesto njihovog stalnog prebivališta, državljanstvo, a za pravne osobe tvrtka odnosno ime i sjedište, 5. ime i prezime mogućih pravnih zastupnika u pojedinim predmetima.

(2)Zamolnica i priložena pismena moraju biti potpisana i imati pečat organa, koji moli za pravnu pomoć.

(1)Pravna pomoć se pruža sukladno zakonodavstvu zamoljene države.

(2)Nadležni organ, koji pruža zamoljenu pravnu pomoć može pri tom postupati i na način i u obliku, koji želi država moliteljica, ukoliko to nije u suprotnosti s propisima zamoljene države.

(1)Ako zamoljeni organ nije nadležan za udovoljenje zamolnici, zamolnicu upućuje nadležnom organu u zamoljenoj državi ugovornici i o tome obavještava državu moliteljicu.

(2)Ako zamolnici nije bilo udovoljeno, potrebno je o tome odmah izvijestiti državu moliteljicu i navesti razloge, zašto zamolnici nije bilo udovoljeno. Ako su zajedno sa zamolnicom za pravnu pomoć poslana i druga pismena, i ta se vračaju. Zamoljena država može odbiti pravnu pomoć ako bi udovoljenje zamolnici bilo u suprotnosti s njezinim pravnim poretkom ili bi moglo štetiti njezinoj suverenosti ili sigurnosti. Zamolnica za uručenje pismena mora pored podataka iz odredbe članka 6. ovog ugovora sadržavati i adresu osobe, kojoj se pismeno uručuje.

(1)Nadležni organ izvršava uručenje sukladno propisima zamoljene države. Na izričitu molbu može se kod uručenja pismena primijeniti propis države moliteljice, ako to nije u suprotnosti s propisima zamoljene države.

(2)Uručenje pismena dokazuje se sukladno propisima o uručenju, koji važe na teritoriju zamoljene države. Nadležni organ navodi u potvrdi o uručenju vrijeme i mjesto uručenja, te osobu, kojoj je pismeno bilo uručeno.

(3)Potvrda o uručenju odmah se dostavlja državi moliteljici. Ukoliko uručenje nije moguće, potrebno je državu moliteljicu odmah izvijestiti o razlozima. Države ugovornice će, na molbu, jedna drugu izvijestiti o propisima, koji važe ili su važili na njezinom teritoriju te će po potrebi slati i tekstove tih propisa.

(1)Ako u ovom ugovoru nije drukčije određeno, države ugovornice ne mogu zahtijevati vraćanje troškova koji su nastali radi pružanja pravne pomoći, osim nagrade vještaku i naknade troškova vještačenja. 2) Zamoljeni organ može tražiti jamčevinu za troškove iz prvog stavka ovog članka. Državljani jedne države ugovornice su pred sudovima druge države ugovornice oslobođeni plaćanja troškova sudskog postupka pod jednakim uvjetima i u jednakom obujmu kao i državljani te države.

(1)O oslobođenju od plaćanja troškova iz članka 14. ovog ugovora sud zamoljene države odlučuje na prijedlog stranaka. Sukladno propisima zamoljene države o oslobođenju od plaćanja troškova sudskog postupka odlučuje se na temelju potvrde o imovinskom stanju koju izdaje nadležni organ one države ugovornice, na čijem teritoriju stranka ima svoje stalno prebivalište.

(2)Ako osoba iz prethodnog stavka ima stalno prebivalište na teritoriju treće države, potvrdu može izdati diplomatsko ili konzularno predstavništvo države ugovornice čiji je državljanin ta osoba.

(3)Sud zamoljene države koji odlučuje o molbi za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka, može zahtijevati u svezi s time dodatne obavijesti.

(1)Od državljana jedne države ugovornice koji sudjeluje u postupku pred sudom druge države ugovornice kao tužitelj ili umješač, nije dopušteno zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato jer je strani državljanin i na teritoriju te države nema stalno prebivalište.

(2)Odredba prvog stavka ovog članka primjenjuje se i na pravne osobe.

(1)Isprave, koje je izdao ili ovjerio u propisanom obliku sud ili drugi nadležni organ države ugovornice te su potpisane i na njima je otisnut pečat nadležnog organa nije potrebno dalje ovjeravati za uporabu na teritoriju druge države ugovornice.

(2)Prvi stavak ovog članka odnosi se in na prijepise i preslike isprava, koje je ovjerio sud ili drugi nadležni organ. Javne isprave, izdane na teritoriju jedne države ugovornice imaju na teritoriju druge države ugovornice istu dokaznu snagu kao i javne isprave te države.

(1)Države ugovornice dostavljaju jedna drugoj izvode iz državnih matica te pravomoćne sudske odluke, koje se odnose na osobna stanja državljana druge države ugovornice.

(2)Isprave i sudske odluke iz prvog stavka ovog članka dostavljaju se besplatno svakih šest mjeseci diplomatskim putem. Države ugovornice pod uvjetima iz ovog ugovora na svojem teritoriju priznaju i izvršavaju sudske odluke u građanskim stvarima, te sudske nagodbe u takvim predmetima, donesene i sklopljene pred sudom druge države ugovornice.

(1)Odluke iz članka 20. ovog ugovora priznaju se i izvršavaju: 1. ako je odluka pravomoćna i izvršna po zakonu države ugovornice, na čijem je teritoriju donesena, 2. ako za stvar, u kojoj je odluka donesena, nije isključivo nadležan sud države ugovornice, na čijem teritoriju se zahtijeva priznanje odnosno izvršenje odluke, 3. ako je u slučaju odluke, donesene u odsutnosti, stranka, koja se nije pojavila i nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je donesena odluka, sukladno zakonu države ugovornice na čijem je teritoriju postupak proveden, pravilno i pravovremeno obaviještena o postupku, a u slučaju njene procesne nesposobnosti, ako je bila pravilno zastupana, 4. ako u istoj pravnoj stvari, među istim strankama, nije bila donesene pravomoćna odluka pred sudom države ugovornice, na čijem teritoriju se zahtijeva priznanje ili izvršenje odluke, 5. ako pred sudom zamoljene države nije u tijeku već prije započeta parnica u istoj pravnoj stvari i medu istim strankama, 6. ako priznanje i izvršenje odluke nije u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom zamoljene države.

(2)Odluku o priznanju i izvršenju odluke države moliteljice donosi nadležni sud zamoljene države.

(1)Onaj, koji moli za priznanje i izvršenje odluke, može molbu za priznanje i izvršenje podnijeti kod suda države ugovornice, koji odlučuje o priznanju i izvršenju, ili kod suda države ugovornice, koji je odluku donio. Upućivanje molbe sudu, koji je nadležan za odlučivanje o priznanju i izvršenju, izvršit će se sukladno odredbi članka 4. ovog ugovora.

(2)Molbi za priznanje i izvršenje odluke treba priložiti: 1. pravomoćnu odluku ili njen ovjereni prijepis s potvrdom o pravomoćnosti i izvršnosti, 2. potvrdu, da je stranka, koja nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je bila donesena odluka, sukladno zakonu države, koja je odluku donijela, pravilno i pravovremeno pozvana na raspravu, a u slučaju, da je stranka procesno nesposobna još i potvrdu, da je bila pravilno zastupana.

(1)Postupak za priznanje i izvršenje odluke provodi se po propisima države, koja odlučuje o priznanju i izvršenju.

(2)Molbu za priznanje i izvršenje može podnijeti svatko, tko ima pravni interes za takvo priznanje i izvršenje. Države ugovornice, u skladu s odredbama ovog ugovora, jedna drugoj pružaju pravnu pomoć u svim postupcima glede kaznenih djela, za koja su bili u trenutku, kad je pravna pomoć zamoljena, nadležni pravosudni organi države moliteljice. Države ugovornice jedna drugoj pružaju pravnu pomoć i u prekršajnim stvarima. Države ugovornice odbit će pravnu pomoć: 1. ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije kazneno djelo, 2. ako bi udovoljenje zamolnici bilo u suprotnosti s pravnim poretkom zamoljene države i moglo bi, po mišljenju zamoljene države, ugroziti njezinu suverenost, sigurnost ili druge bitne interese države, 3. ako je zamolnica u svezi s djelom, koje je po mišljenju zamoljene države političko ili vojno kazneno djelo. U pozivu osumnjičeniku, svjedoku ili drugom sudioniku u postupku, koji se poziva iz države ugovornice, ne smije biti zapriječeno poduzimanjem mjera prinude u slučaju, da se pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove pozivu, za to mu ne smije biti izrečena kaznena sankcija. Svjedoku ili vještaku, koji se odazove pozivu suda države moliteljice, pripada pravo na naknadu putnih troškova i troškova boravka, sukladno propisima države moliteljice.

(1)Ukoliko država ugovornica, koja provodi kazneni postupak, pozove kao svjedoka ili radi suočenja osobu, koja je lišena slobode u drugoj državi ugovornici, ta će se, uz njenu suglasnost, privremeno predati državi moliteljici.

(2)Država moliteljica mora privremeno predanu osobu vratiti u roku, koji odredi zamoljena država.

(3)Privremena predaja može se odbiti: 1. ako se osoba iz prvog stavka ovog članka s tim ne slaže, 2. ako bi uslijed predaje došlo do produljenja lišavanja slobode osobe iz prvog stavka ovog članka, 3. ako po mišljenju zamoljene države postoje drugi važni razlozi protiv njene predaje državi moliteljici.

(4)Privremena predaja se odgađa ako je potrebno, da je osoba iz prvog stavka ovog članka prisutna u kaznenom postupku koji je u tijeku na teritoriju zamoljene države.

(5)Privremeno predana osoba iz prvog stavka ovog članka mora biti na teritoriju države moliteljice u pritvoru. Predaju osobe iz prvog stavka članka 29. ovog ugovora obavljaju nadležni organi države ugovornice, koji se dogovaraju o mjestu i vremenu predaje.

(1)Svjedok ili vještak, koji se odazove pozivu suda države moliteljice, neovisno o njegovom državljanstvu ne može biti u toj državi kazneno gonjen ili pritvoren te mu se ne može na bilo koji drugi način ograničiti sloboda radi kaznenog djela, koje je učinio prije dolaska na teritorij države moliteljice.

(2)Osoba koja je pozvana da se pojavi pred sudom države moliteljice, da bi kazneno odgovarala za djelo, koje joj se stavlja na teret, ne smije, neovisno o državljanstvu, na njezinu teritoriju biti gonjena ili pritvorena niti joj se na bilo koji drugi način smije ograničiti sloboda za djela i osude, koji nisu navedeni u pozivu, a potječu iz vremena prije njezina odlaska iz zamoljene države ugovornice.

(3)Kazneno gonjenje, lišavanje slobode ili kakvo drugo ograničenje osobne slobode, dozvoljeni su: 1. radi kaznenog djela, radi kojega je netko pozvan kao okrivljenik, 2. kada se pozvani, nakon što njegova prisutnost po izjavi suda više nije potrebna, zadrži više od petnaest dana na teritoriju države moliteljice, iako bi ga mogao napustiti, 3. ako se nakon što je napustio teritorij države moliteljice, na njezin teritorij dobrovoljno vrati.

(1)Na izričitu molbu države moliteljice, zamoljena država obavijestit će je o mjestu i vremenu izvršenja zamolnice.

(2)Sudionici u kaznenom postupku i njihovi pravni zastupnici, te predstavnici organa, uključenih u kazneni postupak, imaju u zamoljenoj državi pravo prisustvovati radnjama pravne pomoći i postavljati dodatna pitanja putem zamoljenog organa. Na njih se odgovarajuće primjenjuje odredba iz članka 31. ovog ugovora.

(3)Za prisutnost predstavnika pravosudnih organa države moliteljice pri pružanju pravne pomoći u zamoljenoj državi, potrebna je suglasnost zamoljene države. Suglasnost u Republici Sloveniji izdaje Ministarstvo za pravosuđe Republike Slovenije, a u Republici Hrvatskoj Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.

(1)Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge ugovornice koje su upisane u njezinu kaznenu evidenciju. Izvode iz kaznene evidencije države ugovornice izmjenjuju svakih šest mjeseci putem ministarstava pravosuđa država ugovornica.

(2)Države ugovornice jedna drugu obavještavaju i o drugim podacima upisanim u kaznenoj evidenciji.

(1)Ako državljanin države ugovornice počini kazneno djelo na teritoriju druge države ugovornice, može država, na čijem teritoriju je djelo počinjeno, pod uvjetima iz ovog ugovora, zamoliti drugu državu ugovornicu da preuzme kazneno gonjenje.

(2)Nadležni organi zamoljene države provode kazneni postupak u skladu s propisima te države.

(3)Pravosudni organi države moliteljice poduzet će u svezi sa zamolnicom za preuzimanje kaznenog gonjenja sve što je potrebno, da bi zamoljenoj državi omogućili obavljanje procesnih radnji koje su u njezinoj kaznenoj sudskoj nadležnosti. Te mjere obuhvaćaju i predaju organima zamoljene države okrivljenika, koji je u pritvoru u državi moliteljici.

(1)U zamolnici za preuzimanje kaznenog gonjenja mora biti opisano činjenično stanje i moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljeniku, njegovu državljanstvu i prebivalištu ili boravištu.

(2)Zamolnici treba priložiti: 1. spise u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, 2. potvrdu ili druge podatke o državljanstvu osobe, za koju se moli preuzimanje kaznenog gonjenja, 3. izvod odredbi iz kaznenog zakona koje su primijenjene u toj kaznenoj stvari, 4. izjave oštećenih da su suglasni sa ustupanjem kaznenog gonjenja.

(3)Izjava oštećenika, koja je potrebna za pokretanje kaznenog postupka u državi moliteljici vrijedi i u zamoljenoj državi.

(1)Pravosudni organi države moliteljice privremeno će prekinuti mjere u svezi s gonjenjem za djelo navedeno u zamolnici za preuzimanje kaznenog gonjenja.

(2)Te će se mjere uvijek obustaviti: 1. ako je okrivljenik u zamoljenoj državi pravomoćno oslobođen ili je postupak obustavljen zbog pomanjkanja dokaza ili zato, jer počinjeno djelo nije kažnjivo djelo, 2. ako su izrečena kazna ili mjera sigurnosti već izvršeni ili ako izvršenje po zakonu ili zbog akta pomilovanja nije više moguće, 3. za onoliko vremena, za koliko je izvršenje kazne ili mjere sigurnosti potpuno ili djelomično odgođeno. Zamoljena država obavijestit će državu moliteljicu da li je zamoljeno kazneno gonjenje preuzela. Ako kazneno gonjenje nije preuzeto, sva se dokumentacija u svezi tog predmeta vraća državi moliteljici, zajedno s obavijesti zašto zamolnici nije bilo udovoljeno. Ako je zamoljeno kazneno gonjenje preuzeto, po završenom postupku državi moliteljici dostaviti će se pravomoćna odluka.

(1)Ovaj ugovor mora biti ratificiran.

(2)Ratifikacijske isprave biti će izmijenjene u Ljubljani.

(1)Ovaj ugovor počinje važiti tridesetog dana po izmjeni ratifikacijskih isprava.

(2)Ovaj ugovor sklopljen je na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ga pismeno otkazati diplomatskim putem s otkaznim rokom od šest mjeseci. Ugovor je sastavljen u dva izvorna primjerka, na slovenskom i hrvatskom jeziku, pri čemu su oba primjerka jednako vjerodostojna. U Zagrebu, dana 7. veljače 1994. Za Republiku Sloveniju Janez Drnovšek v. r. Za Republiku Hrvatsku Nikica Valentić v. r.

Za izvajanje pogodbe skrbi Ministrstvo, pristojno za pravosodje.

Ta zakon začne veljati naslednji dan po objavi v Uradnem listu Republike Slovenije – Mednarodne pogodbe. Št. 740-01/94-4/1 Ljubljana, dne 20. junija 1994. Predsednik Državnega zbora Republike Slovenije mag. Herman Rigelnik l. r.