Zakon o ratifikaciji Sporazuma med Vlado Republike Slovenije in Vlado Republike Hrvaške o spodbujanju in vzajemni zaščiti investicij (BHRSZI)

Ratificira se Sporazum med Vlado Republike Slovenije in Vlado Republike Hrvaške o spodbujanju in vzajemni zaščiti investicij, podpisan v Zagrebu 12. decembra 1997.

Sporazum se v izvirniku v slovenskem in hrvaškem jeziku glasi: Vlada Republike Slovenije in Vlada Republike Hrvaške (v nadaljnjem besedilu: “pogodbenici“) sta se z željo, da bi ustvarili ugodne razmere za boljše gospodarsko sodelovanje med državama, še posebej za investiranje investitorjev ene pogodbenice na ozemlju druge pogodbenice, in s ciljem, da bosta spodbujanje in vzajemna zaščita investicij, ki temeljijo na mednarodnih sporazumih, pripomogla k pospeševanju poslovnih stikov in gospodarskemu razvoju obeh držav, dogovorili naslednje:

Za namene tega sporazuma: 1. Izraz “investicija“ pomeni vse vrste premoženja, investiranega v skladu z zakonodajo pogodbenice, na ozemlju katere je investicija izvedena, in vključuje zlasti, ne pa izključno: a) premičnine in nepremičnine ter druge stvarne pravice, kot so hipoteka, služnost in zastavna pravica; b) deleže, delnice, obveznice in vse druge oblike udeležbe v družbi; c) denarne terjatve in vse druge terjatve po pogodbi, ki imajo ekonomsko vrednost in so povezane z investicijo; d) pravice intelektualne lastnine, ki vključujejo avtorske in druge sorodne pravice, patente, pravice glede rastlinskih vrst, industrijske vzorce, topografijo polprevodniških integriranih vezij, poslovne skrivnosti, vključno know-how in zaupne poslovne informacije, blagovne in storitvene znamke ter trgovska imena; e) koncesije, dodeljene na podlagi zakona ali po pogodbi, za opravljanje katere koli gospodarske dejavnosti, vključno s koncesijami za iskanje, pripravo, pridobivanje in izkoriščanje naravnih bogastev. 2. Izraz “investitor“ pomeni vsako fizično ali pravno osebo ene pogodbenice, ki izvaja investicijo na ozemlju druge pogodbenice. a) Izraz “fizična oseba“ pomeni za obe pogodbenici vsako fizično osebo, ki ima državljanstvo ene od pogodbenic. b) Izraz “pravna oseba“ pomeni za obe pogodbenici kateri koli subjekt, ki je ustanovljen v skladu z zakonodajo ene od pogodbenic in ima stalni sedež na ozemlju te pogodbenice. 3. Izraz “dohodek“ pomeni vse prihodke od investicij, posebej dobiček, obresti, dohodek od gotovinskih investicij, dividende, licenčnine, povračila za pomoč in tehnične storitve in razna druga nadomestila. 4. Izraz “ozemlje“ pomeni ozemlje Republike Slovenije in ozemlje Republike Hrvaške kot tudi tista območja morja, ki se nadaljujejo na zunanje meje njunih teritorialnih morij, vključno z morskim dnom in podzemljem, na katerih pogodbenici v skladu z mednarodnim pravom izvajata suverene pravice in jurisdikcijo brez prejudiciranja prihodnje določitve meje na morju med pogodbenicama. 5. Kakršna koli sprememba oblike investicije v skladu z zakoni in predpisi pogodbenice, na ozemlju katere se investicija izvaja, ne vpliva na samo investicijo.

1. Vsaka pogodbenica bo na svojem ozemlju spodbujala in ustvarjala ugodne razmere za investicije investitorjev druge pogodbenice in jih dovoljevala v skladu s svojo zakonodajo. 2. Investicije investitorjev vsake pogodbenice bodo na ozemlju druge pogodbenice ves čas trajanja deležne pravične in nepristranske obravnave ter popolne zaščite in varnosti. Nobena pogodbenica ne bo sprejemala neupravičenih ali diskriminacijskih ukrepov, s katerimi bi kakor koli škodovala upravljanju, vzdrževanju, uživanju, uporabi investicij investitorjev druge pogodbenice ali razpolaganju z njimi na svojem ozemlju. Vsaka pogodbenica bo spoštovala vsakršno obveznost, ki jo bo sprejela v zvezi z investicijami investitorjev druge pogodbenice.

1. Nobena pogodbenica ne bo na svojem ozemlju obravnavala investicij ali dohodkov investitorjev druge pogodbenice manj ugodno, kot obravnava investicije ali dohodke svojih lastnih investitorjev oziroma investicije ali dohodke investitorjev kake tretje države. 2. Nobena pogodbenica ne bo na svojem ozemlju obravnavala investitorjev druge pogodbenice v zvezi z upravljanjem, vzdrževanjem, uživanjem, uporabo njihovih investicij ali razpolaganjem z njihovimi investicijami manj ugodno od obravnave, ki jo zagotavlja svojim lastnim investitorjem oziroma investitorjem kake tretje države. 3. Določb tega člena v zvezi z zagotovitvijo obravnave, ki ne bo manj ugodna od tiste, ki je zagotovljena investitorjem posamezne pogodbenice ali investitorjem kake tretje države, ni mogoče razlagati tako, da obvezujejo eno pogodbenico, da dodeli investitorjem druge pogodbenice ugodnejšo obravnavo, prednosti ali privilegije, ki izhajajo iz: a) kake obstoječe ali prihodnje carinske ali gospodarske unije, področja proste trgovine ali sporazuma o njej ali podobnega mednarodnega sporazuma, katerega podpisnica je ali bo v prihodnje postala ena od pogodbenic; b) sporazumov, sklenjenih zaradi izogibanja dvojnega obdavčenja.

Če investitor ene od pogodbenic utrpi škodo ali ima izgube pri svojih investicijah na ozemlju druge pogodbenice zaradi nemirov, vojne ali drugih oblik oboroženih spopadov, izrednih stanj ali drugih podobnih dogodkov, se glede odškodnine ali drugih nadomestil ne bo obravnaval manj ugodno kot njeni lastni investitorji ali investitorji tretjih držav.

1. Investicije investitorjev ne smejo biti predmet kakršnih koli ukrepov, ki bi lahko trajno ali začasno omejili njihovo pravico do lastništva, posesti, uživanja ali uporabe, razen v primerih, ko je to posebej določeno z zakonom ali drugimi akti pristojnih državnih organov. 2. Investicij investitorjev ene pogodbenice na ozemlju druge pogodbenice ni mogoče razlastiti ali v zvezi z njimi sprejemati drugih ukrepov, ki bi imeli enak učinek kot razlastitev (v nadaljevanju: “razlastitev“), razen če ne gre za kak ukrep v javnem interesu v zvezi z notranjimi potrebami te pogodbenice, ki je izveden na nediskriminacijski podlagi in ob hitrem, ustreznem in učinkovitem nadomestilu. Tako nadomestilo bo izplačano takoj in bo enako dejanski vrednosti razlaščene investicije neposredno pred trenutkom, ko je javnost seznanjena z nameravano razlastitvijo, vključevati mora obresti po šestmesečni obrestni meri LIBOR, računano od dneva razlastitve do dneva plačila. Nadomestilo mora biti dejansko vnovčljivo in prosto prenosljivo. 3. Določbe prvega in drugega odstavka tega člena veljajo tudi za dohodke od investicij in v primeru popolne ali delne likvidacije.

1. Vsaka pogodbenica bo v zvezi z investicijami jamčila investitorjem druge pogodbenice po poravnavi davčnih obveznosti neomejen prenos vseh sredstev v zvezi z investicijo, dohodkov in zaslužkov državljanov ene pogodbenice, ki se jim na ozemlju druge pogodbenice dovoljuje delo v zvezi z investicijo. Prenosi bodo opravljeni takoj v prosto zamenljivi valuti oziroma v valuti, v kateri je bil kapital prvotno vložen. Če se investitor ne dogovori drugače, bodo prenosi opravljeni po menjalnem tečaju, ki velja na dan prenosa, v skladu z veljavnimi deviznimi predpisi. 2. V skladu z določbami 3. člena tega sporazuma se pogodbenici obvezujeta, da bosta za prenose, navedene v prvem odstavku tega člena, uporabljali isto obravnavo, kot velja za repatriacijo investicij in dohodkov, ki jih izvedejo investitorji tretjih držav.

1. Če pogodbenica ali od nje pooblaščena agencija opravi plačilo na podlagi odškodninskega zahtevka, poroštva ali zavarovalne pogodbe v zvezi z investicijo, bo druga pogodbenica priznala prvi pogodbenici ali od nje pooblaščeni agenciji prenos vseh pravic ali terjatev oškodovanega investitorja, prva pogodbenica ali od nje pooblaščena agencija pa se obvezuje uresničiti take pravice in izpolniti take terjatve na podlagi subrogacije v istem obsegu kot ta investitor. 2. Prva pogodbenica ali od nje pooblaščena agencija ima vedno pravico do enake obravnave glede pravic ali terjatev, nastalih na podlagi prenosa.

1. Vsak spor, ki nastane med pogodbenico in investitorjem druge pogodbenice v zvezi z investicijo, se bo, če je le mogoče, reševal dobronamerno in sporazumno. 2. Če spora ni mogoče rešiti sporazumno v šestih mesecih od datuma pisnega obvestila drugi pogodbenici, lahko oškodovani investitor po svoji presoji predloži spor v reševanje: a) pristojnemu sodišču pogodbenice; b) ad hoc razsodišču v skladu z Arbitražnimi pravili Komisije Združenih narodov za mednarodno trgovinsko pravo (The Arbitration Rules of Procedure of the United Nations Commission for International Law – UNCITRAL); c) arbitražnemu sodišču v skladu z Arbitražnimi pravili Trgovinske zbornice v Stockholmu (The Rules of the Arbitration Institute of the Stockholm Chamber of Commerce); d) arbitražnemu sodišču Mednarodne trgovinske zbornice v Parizu (The Paris International Chamber of Commerce); e) Mednarodnemu centru za reševanje investicijskih sporov (The International Center for Settlement of Investment Disputes – ICSID) po Konvenciji o reševanju investicijskih sporov med državami in državljani drugih držav, ki je bila na voljo za podpis v Washingtonu D.C. 18. marca 1965, in Dodatnem dogovoru o urejanju postopkov sprave, arbitraže in ugotavljanja dejstev. 3. Pogodbenici se bosta vzdržali pogajanj po diplomatski poti o kateri koli zadevi, ki je predmet arbitražnega spora ali sodnih postopkov, dokler ti postopki niso končani.

1. Vsi spori, ki nastanejo med pogodbenicama v zvezi z razlago in uporabo tega sporazuma, se, kolikor je le mogoče, rešujejo po diplomatski poti. 2. Če spora ni mogoče rešiti v šestih mesecih od dneva, ko je ena od pogodbenic o sporu pisno obvestila drugo pogodbenico, se spor na zahtevo ene od pogodbenic predloži ad hoc arbitražnemu sodišču. 3. Arbitražni senat se konstituira na naslednji način: v dveh mesecih od prejema zahteve za arbitražo imenuje vsaka pogodbenica enega člana senata. Ta dva člana nato izbereta državljana tretje države za predsednika. Predsednik mora biti imenovan v treh mesecih od datuma, ko sta bila imenovana člana senata. 4. Če imenovanja niso opravljena v roku, določenem v tretjem odstavku tega člena, lahko pogodbenica povabi predsednika Meddržavnega sodišča, da v treh mesecih opravi imenovanje. Če je predsednik državljan ene od pogodbenic ali iz kakršnega koli drugega razloga ne more opraviti te naloge, opravi imenovanje podpredsednik sodišča. Če je tudi podpredsednik sodišča državljan ene od pogodbenic ali prav tako iz kakršnega koli razloga ne more opraviti te naloge, se povabi po funkciji naslednji najvišji član Meddržavnega sodišča, ki ni državljan nobene od pogodbenic, da opravi potrebna imenovanja. 5. Arbitražni senat odloča z večino glasov, njegove odločitve so obvezujoče. Vsaka pogodbenica krije stroške svojega razsodnika in svojega zastopanja v arbitražnem postopku. Stroške predsednika in vse druge stroške krijeta pogodbenici v enakih delih. Arbitražni senat sam določa svoje postopke.

Če bi zakonske določbe katere koli pogodbenice ali sedanje ali morebitne prihodnje medsebojne obveznosti pogodbenic po mednarodnem pravu poleg tega sporazuma vsebovale splošna ali posebna pravila, ki bi investicijam investitorjev ene od pogodbenic zagotavljala ugodnejše obravnavanje, kot ga predvideva ta sporazum, bodo taka pravila v obsegu, v katerem so ugodnejša, prevladala nad tem sporazumom.

Ta sporazum se uporablja za investicije, ki obstajajo v trenutku začetka njegove veljavnosti, in za tiste, ki bodo začete ali izvedene po tem.

1. Ta sporazum začne veljati na dan prejema zadnjega pisnega obvestila, s katerim se pogodbenici pisno po diplomatski poti medsebojno obvestita, da so izpolnjeni vsi pogoji za začetek njegove veljavnosti, določeni v zakonodajah pogodbenic. 2. Ta sporazum velja deset let od dneva začetka njegove veljavnosti in se samodejno podaljšuje za nadaljnjih deset let, razen če ena pogodbenica po diplomatski poti obvesti drugo pogodbenico, da namerava odpovedati sporazum, in sicer najmanj eno leto pred iztekom prvega ali katerega koli naslednjega desetletnega obdobja. Obvestilo o odpovedi sporazuma začne veljati in sporazum se šteje za odpovedanega po preteku enega leta od dne, ko je druga pogodbenica po diplomatski poti prejela obvestilo o odpovedi sporazuma. 3. Za investicije, izvedene pred odpovedjo sporazuma, se določbe tega sporazuma uporabljajo še nadaljnjih deset let od dneva prenehanja tega sporazuma. V potrditev navedenega sta pooblaščenca vlad podpisala ta sporazum. Sestavljeno v Zagrebu dne 12. decembra 1997 v dveh izvirnikih v slovenskem in hrvaškem jeziku, pri čemer sta obe besedili enako verodostojni. ZA VLADO REPUBLIKE SLOVENIJE Janez Drnovšek l. r. ZA VLADO REPUBLIKE HRVAŠKE Zlatko Mateša l. r. Vlada Republike Slovenije i Vlada Republike Hrvatske (v daljnjem tekstu: “Ugovorne stranke”), želeći ostvariti povoljne uvjete za bolju gospodarsku suradnju izmepu država, a posebno u želji za ulaganjem ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke, te u cilju poticanja i uzajamne zaštite takvih ulaganja, zasnovanih na međunarodnim sporazumima koji bi pridonjeli promicanju poslovnih veza i gospodarskom razvoju obje države, ugovorile su kako slijedi: Za potrebe ovog Sporazuma: 1. Izraz “ulaganje” znači svaki oblik imovine uložene u skladu sa zakonodavstvom Ugovorne stranke, na čijem teritoriju je izvršeno ulaganje te poglavito uključuje, ali ne isključivo: a) pokretnu i nepokretnu imovinu i druga stvarna prava kao što su hipoteke, prava zadržaja i založna prava; b) udjele, dionice, zadužnice društva i svaki drugi oblik sudjelovanja u društvu; c) potraživanja u novcu i svaki drugi oblik potraživanja po ugovoru koja imaju ekonomsku vrijednost i vezana su za ulaganje; d) intelektualno vlasništvo uključujući autorska prava i srodna prava, patente, prava glede sorti biljaka, industrijski dizajn, topografije poluvodičkih integriranih krugova, poslovne tajne, uključujući know-how i povjerljive poslovne informacije, zaštitni znak proizvoda i usluga i trgovačka imena; e) koncesije dodijeljene zakonom ili prema ugovoru za preuzimanje bilo koje gospodarske djelatnosti, uključujući koncesije o istraživanju, pripremi, vađenju i eksploataciji prirodnih izvora. 2. Izraz “ulagatelj” znači svaku fizičku ili pravnu osobu jedne Ugovorne stranke, koja provodi ulaganje na teritoriju druge Ugovorne stranke. a) Izraz “fizička osoba” znači, u odnosu na obje Ugovorne stranke, svaku fizičku osobu koja ima državljanstvo jedne od Ugovornih stranaka. b) Izraz “pravna osoba” u odnosu na obje Ugovorne stranke znači bilo koji subjekt koji je osnovan u skladu sa zakonodavstvom jedne od Ugovornih stranaka i ima stalno sjedište na teritoriju te Ugovorne stranke. 3. Izraz “prihod” znači novac koji dotječe i koji će dotjecati od ulaganja, a naročito dobitak, kamata, dohodak od gotovinskih ulaganja, dividenda, dohodak od licenci, povrat za pomoć i tehničke usluge i razne druge naknade. 4. Izraz “teritorij” znači područje Republike Slovenije i područje Republike Hrvatske, kao i ona područja mora koja se nastavljaju na vanjske granice njihovih teritorijalnih mora, uključujući morsko dno i podzemlje, nad kojima Ugovorne stranke u skladu s međunarodnim pravom vrše suverena prava i jurisdikciju, bez prejudiciranja budućeg određivanja granice na moru izmepu Ugovornih stranaka. 5. Bilo kakva promjena ulaganja priznata prema zakonima i propisima Ugovorne stranke na čijem se teritoriju ulaganje vrši, ne utječe na prirodu samog ulaganja. 1. Svaka Ugovorna stranka poticati će i stvarati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na svom teritoriju, te će ih dopuštati u skladu sa svojim zakonodavstvom. 2. Ulaganja ulagatelja svake Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke tijekom trajanja ulaganja uživati će pravedan i nepristran tretman i potpunu zaštitu i sigurnost. Niti jedna Ugovorna stranka neće donositi neopravdane ili diskriminacijske mjere kojima bi na bilo koji način štetila upravljanju, odražavanju, uživanji, korištenju ili raspolaganju ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na svom teritoriju. Svaka Ugovorna stranka će poštivati svaku obvezu koju preuzme u odnosu na ulaganjima ulagatelja druge Ugovorne stranke. 1. Niti jedna Ugovorna stranka neće na svom teritoriju ulaganjima ili prihodima ulagatelja druge Ugovorne stranke odobriti tretman manje povoljan od onoga što ga odobrava svojim ulaganjima ili prihodima ulagatelja odnosno ulaganjima ili prihodima ulagatelja neke treće države. 2. Niti jedna Ugovorna stranka neće na svom teritoriju odobriti ulagateljima druge Ugovorne stranke u svezi s njihovim upravljanjem, odražavanjem, uživanjem, korištenjem ili raspolaganjem njihovih ulaganja tretman manje povoljan od tretmana kojeg odobrava svojim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države. 3. Odredbe ovog članka koje se odnose na odobravanje tretmana koji neće biti manje povoljan od onoga koji je odobren ulagačima pojedine Ugovorne stranke ili neke treće države, neće se tumačiti na način koji obvezuje jednu Ugovornu stranku da ulagateljima druge Ugovorne stranke odobri povoljniji tretman, prednost ili privilegiju, koji proizlaze iz: a) neke postojeće ili buduće carinske ili gospodarske unije, područja slobodne trgovine ili sporazuma o njoj ili odgovarajućeg međunarodnog sporazuma, kojeg je jedna od Ugovornih stranaka sada potpisnica ili će to biti u budućnosti; b) sporazuma, sklopljenih radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Ulagatelj jedne Ugovorne stranke, kad pretrpi štetu ili ima gubitke na svojim ulaganjima na teritoriju druge Ugovorne stranke radi nemira, rata ili drugih oblika oružanih sukoba, izvanrednih stanja i drugih sličnih događaja, kod ostvarivanja odštete ili drugih naknada neće se tretirati manje povoljno od njenih vlastitih ulagatelja ili ulagatelja trećih država. 1. Ulaganja ulagatelja ne smiju biti predmetom bilo kakvih mjera koje bi mogle trajno ili privremeno ograničiti njihovo pravo vlasništva, posjeda, uživanja ili korištenja, osim u slučajevima kad je to posebno određeno zakonom i posebnim aktima nadležnih državnih tijela. 2. Ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke ne mogu se izvlastiti ili u svezi s njima poduzimati druge mjere koje bi imale učinak jednak izvlaštenju (u daljnjem tekstu “izvlaštenje”), osim ako se radi o nekoj mjeri od javnog interesa u svezi s unutarnjim potrebama te Ugovorne stranke, koja je provedena na nediskriminacijskoj osnovi i uz brzu, odgovarajuću i učinkovitu naknadu. Takva će naknada biti jednaka stvarnoj vrijednosti izvlaštenog ulaganja neposredno prije trenutka kada je javnost upoznata s predstojećim izvlaštenjem, mora uključivati kamate po šestomjesečnoj LIBOR kamatnoj stopi računanoj od dana izvlaštenja do dana plaćanja, plaćanje se mora obaviti odmah, a nadnada će se moći stvarno unovčiti i slobodno prenositi. 3. Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka vrijede i za prihod od ulaganja te u slučaju djelomične ili potpune likvidacije. 1. Svaka će Ugovorna stranka u svezi s ulaganjima jamčiti ulagateljima druge Ugovorne stranke po podmirenju poreskih obveza neograničen prijenos njihovih ulaganja i prihoda te zarada državljana jedne Ugovorne stranke kojima je dozvoljen rad u okviru ulaganja na teritoriju druge Ugovorne stranke. Prijenosi će biti obavljeni bez odlaganja u konvertibilnoj valuti, odnosno u valuti u kojoj je ulaganje prvobitno uloženo. Ako se ulagatelj ne dogovori drugačije, prijenosi će biti obavljeni prema tečaju koji se primjenjuje na dan prijenosa u skladu s važećim deviznim propisima. 2. U skladu s odredbama Članka 3. ovog Sporazuma, Ugovorne stranke obvezuju se da će za prijenose navedene u stavku 1. ovog članka koristiti isti onaj tretman koji vrijedi za repatriaciju ulaganja i prihoda koja obavljaju ulagatelji trećih država. 1. Ako Ugovorna stranka ili od nje određena agencija izvrši plaćanje temeljem odštetnog zahtjeva, garancije ili ugovora o osiguranju u svezi s ulaganjem, druga Ugovorna stranka priznat će prvoj Ugovornoj stranci ili od nje određenoj agenciji prijenos svakog prava ili zahtjeva oštećenog ulagatelja, a prva Ugovorna stranka ili od nje određena agencija ovlaštena je ostvariti takva prava i provesti takve zahtjeve temeljem subrogacije, u istom obimu kao taj ulagatelj. 2. Prva Ugovorna stranka ili od nje određena agencija ima uvijek pravo na jednaki tretman u odnosu na prava ili zahtjeve ostvarene temeljem prijenosa. 1. Svaki spor između jedne Ugovorne stranke i ulagatelja druge Ugovorne stranke, u svezi s ulaganjem riješavat će se, ako je ikako moguće, u dobroj namjeri i sporazumno. 2. U slučaju da se spor ne može riješiti sporazumno u roku od šest mjeseci od datuma pismenog izvješća drugoj Ugovornoj stranki, oštećeni ulagatelj može po svojoj prosudbi spor dati na rješavanje: a) nadležnom sudu Ugovorne stranke; b) ad hoc arbitraži u skladu s pravilima o arbitraži Komisije za međunarodno trgovinsko pravo Ujedinjenih nacija (The Arbitration Rules of Procedure of the United Nations Commission for International Law – UNCITRAL); c) arbitražnom sudu u skladu s Arbitražnim pravilima Trgovačke komore u Stockholmu (The Rules of the Arbitration Institute of the Stockholm Chamber of Commerce); d) arbitražnom sudu Međunarodne trgovačke komore u Parizu (The Paris International Chamber of Commerce); e) Međunarodnom centru za rješavanje sporova u ulaganju (The International Center for Settlement of Investment Disputes – ICSID) prema Konvenciji o rješevanju sporova o ulaganju između država i državljana drugih država, koja je otvorena za potpisivanje u Washingtonu D.C. 18. ožujka 1965. i dodatnog dogovora o uređivanju postupaka mirenja, arbitraže i utvrđivanja činjenica. 3. Obje Ugovorne stranke uzdržat će se od pregovaranja diplomatskim putem o bilo kojem predmetu koji se odnosi na neki arbitražni ili sudski spor ili postupak, a koji pregovori bi mogli biti pokrenuti prije zaključenja tih postupaka. 1. Svi sporovi nastali između Ugovornih stranaka u svezi s interpretacijama i primjenom ovog Sporazuma nastojati će se riješiti, koliko je moguće, diplomatskim putem. 2. Ako se spor ne može riješiti u roku od šest mjeseci od dana kad je jedna Ugovorna stranka pismeno o sporu izvijestila drugu Ugovornu stranku, spor se na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka prenosi na ad hoc arbitražni sud. 3. Arbitražno vijeće se konstituira na slijedeći način: u roku od dva mjeseca od prijema zahtjeva za arbitražu svaka ugovorna stranka imenuje jednog člana vijeća. Ta dva člana potom biraju člana treće države za predsjednika. Predsjednik mora biti imenovan u roku od tri mjeseca nakon dana imenovanja članova vijeća. 4. Ako imenovanja nisu izvršena u roku navedenom u stavku 3. ovog članka, jedna Ugovorna stranka može se obratiti predsjedniku Međunarodnog suda da izvrši imenovanje u roku od tri mjeseca. Ako je predsjednik državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili je na neki drugi način spriječen obavljati tu funkciju, za imenovanje je nadležan potpredsjednik suda. Ako je pak potpredsjednik državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili mu je isto tako radi nekog razloga onemogućeno obavljanje te funkcije, poziva se slijedećeg po funkciji najvišeg člana Međunarodnog suda, koji nije državljanin nijedne od Ugovornih stranaka, da on izvrši potrebna imenovanja. 5. Arbitražno vijeće odlučuje većinom glasova, njegove su odluke obvezujuće. Svaka Ugovorna stranka snosi troškove svog arbitra i svoga zastupanja u arbitražnom postupku. Troškove predsjednika i sve druge troškove snose obje Ugovorne stranke u jednakim dijelovima. Arbitražno vijeće samo određuje svoje postupke. Ako zakonske odredbe bilo koje od Ugovornih stranaka, ili trenutno postojeće obveze sukladno međunarodnom pravu ili one koje će tek nastati između Ugovornih stranaka, uz ovaj Sporazum sadrže pravila, opća ili posebna, koja ulaganjima ulagatelja jedne Ugovorne stranke daju pravo na tretman povoljniji od onoga predviđenog ovim Sporazumom, takva pravila će, u mjeri u kojoj su povoljnija, imati prednost pred ovim Sporazumom. Ovaj Sporazum primjenjivati će se na ulaganja koja postoje u trenutku njegova stupanja na snagu kao i na ona koja su osnovana ili stečena nakon toga. 1. Ovaj Sporazum stupa na snagu na dan primitka zadnje pisane obavijesti kojima se Ugovorne stranke diplomatskim putem međusobno obaviještavaju da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvima Ugovornih stranaka za njegovo stupanje na snagu. 2. Ovaj Sporazum ostaje na snazi deset godina od dana stupanja na snagu te se prešutno produžuje za daljnjih deset godina, osim u slučaju kad jedna Ugovorna stranka diplomatskim putem obavijesti drugu Ugovornu stranku o namjeri otkaza Sporazuma i to najmanje godinu dana prije isteka prvog ili bilo kojeg slijedećeg desetogodišnjeg razdoblja. Obavijest o otkazu Sporazuma stupa na snagu i Sporazum se smatra otkazanim protekom godine dana od dana kada je druga Ugovorna strana diplomatskim putem primila obavijest o otkazu Sporazuma. 3. Na ulaganja učinjena prije nego što je nastupio otkaz Sporazuma primijenjivat će se odredbe ovog Sporazuma za razdoblje od deset godina od dana prestanka ovog Sporazuma. U potvrdu navedenog, opunomoćenici svojih Vlada potpisali su ovaj Sporazum. Sastavljen u Zagrebu dana 12. prosinca 1997. godine, u dva izvornika na slovenskom i hrvatskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna. ZA VLADU REPUBLIKE SLOVENIJE Janez Drnovšek v. r. ZA VLADU REPUBLIKE HRVATSKE Zlatko Mateša v. r.

Za izvajanje sporazuma skrbi Ministrstvo za ekonomske odnose in razvoj.

Ta zakon začne veljati naslednji dan po objavi v Uradnem listu Republike Slovenije – Mednarodne pogodbe. Št. 410-01/00-28/1 Ljubljana, dne 31. maja 2000 Predsednik Državnega zbora Republike Slovenije Janez Podobnik, dr. med. l. r.